Blaženka G.J. (39), suprug Čedomir J. ubio je sekirom dok je bila u krevetu u kući u Batajnici. U centru Pirota pre nekoliko dana svoju bivšu partnerku ubio je s leđa muškarac M.M. pucnjima u glavu ispred jedne trgovine, dok je birala voće, samo su neki od natpisa iz dnevnih novina.
Od početka godine, za samo dva meseca u Srbiji je ubijeno devet žena. Poražavajuća statistika kaže da je to povećanje femicida od 350 odsto, jer godišnje u Srbiji u porodičnom nasilju strada oko 30 žena.
O razlozima zašto se dešavaju ovakvi slučajevi preko medija govore sociolozi, psiholozi, socijalni radnici, pravnici, stručnjaci za krvne delikte... Ali posle svakog ubistva žena u nama ostaje beskrajna tuga, a pitanje u kakvom to društvu i vremenu živimo, i može li se suzbiti nasilje bez odgovora.

Neki tamo „Žuća račundžija“ u svetu izračunao je da žene žive duže od muškaraca i da duže uživaju sopstvenu ili muževljevu penziju što „nije dobro“ za kapital i izdvajanja u penzioni fond. I tako smo i mi kao napredno rešenje usvojili ovaj model o povećanju starosne granice za žene za odlazak u penziju što je i slučaj i sa „najliberalnijim“ Zakonom o radu u Evropi koji je naša dika.

One pozdravljaju što je sve veći broj žena na rukovodećim mestima i u našem gradu i što ih najmanje trećina mora biti na stranačkim izbornim listama, što se sve više govori i rodnoj ravnopravnosti...
Međutim, to ne umanjuje broj Užičanki koje će i ovog Osmog marta pokušati da zarade koji dinar više prodajom ruža i karanfila na glavnoj ulici ili penzionerki koje danonoćno pletu vunene čarape kako bi prodajom dopunile kućni budžet, jer rastu troškovi za stan, hranu, lekove...

Bila su to vremena kada je Međunarodni dan žena, 8. mart bio uvažavan kao praznik, a sa njim i žena kao član društva koja je bila zaštićenija nego danas.
Zbog svega što nam se dešava i žalosti za izgubljenih devet života ovoga Osmog marta osećanje tuge ni kod Užičanki ne može zameniti ni jedno drugo.




Učitavanje komentara...