Prilikom eksplozije u Partizanskoj fabrici oružja i municije stradalo je oko 12o ljudi. Prema podacima koje poseduje Narodni muzej Užice, poznata su imena 111 poginulih. U ovom tragičnom događaju stradala je cela smena radnika, njih 49, koji su tog dana radili u desnom tunelu fabrike, nekadašnjem trezoru Narodne banke Kraljevine Jugoslavije. Levi tunel korišćen je za sklonište prilikom okupatorskog bombardovanja, tako da su se na spisku stradalih našla i imena 62 civila.

Eksplozija se dogodila oko 3 sata popodne u poprečnom delu tunela, na mestu gde su odlagani gotovi proizvodi i municija, da bi se potom proširila i na levi i desni tunel. Prema svedočenjima, detonacije su odjekivale i tokom narednog dana, a posle ovog događaja fabrika je zatvorena. O uzrocima eksplozije se i dalje spekuliše.
Direktorka Narodnog muzeja Užice, ustanove koja je ovaj prostor preuredila u muzejsku postavku, te na taj način čuva sećanje na ovaj događaj, Slavica Stefanović istakla je da su stradali ugradili svoje živote u slobodu koju danas živimo.

- Ovi ljudi nisu stradali slučajno. Oni su ugradili svoje živote u temelje slobode koju mi danas živimo. Njihova hrabrost, njihova spremnost na žrtvu, obavezuju nas da čuvamo mir, da poštujemo sopstvenu istoriju, da budućim generacijama prenesimo istinu o ceni slobode - kazala je ona.

Vence su, uz potomke poginulih, položile i delegacije Grada Užica, Gradske opštine Sevojno, Opštinskog odbora Socijalisitčke partije Srbije, Gradskog odbora Udruženja potomaka ratnika „Major Kosta Todorović“, Udruženje veterana Užica, predstavnici namenske proizovodnje „Prvog partizana“, Udruženje boraca Sevojno, predstavnici SUBNOR-a Srbije, Opštinskog odbora Socijalističke partije Sevojno i Društvo istoričara Užica sa učenicima Užičke gimnazije.

Učenici ove škole nastupili su u umetničkom delu programa. Prisutnima su se obratili Jovan Gogić, Dimitrije Stankić, Damjan Dubljanin, Ognjen Tanasković, Nada Cvetković i Anja Simeunović, uz podršku nastavnice istorije Snežane Nedeljković.
Potom je užičko sveštenstvo služilo parastos stradalima u prostorijama nekadašnje fabrike.

Partizanska fabrika oružja i municije bila je jedina koja je na prostoru porobljene Evrope proizvodila oružje za borbu protiv fašističkog terora. Počela je sa radom po oslobođenju Užica, 24. septembra 1941. godine, premeštanjem municijskog odeljenja i alatnice iz fabrike u Krčagovu u trezore Narodne banke.

Radnici su radili u tri smene, čineći Puškarsku četu koja je pripadala Užičkom partizanskom odredu. Proizvođeni su puščani meci, meci za pištolj, puške, ručne bombe, nagazne mine. Vršen je i remont na pancirnim topovskim granatama, popravljeno nekoliko hiljada pušaka, teških mitraljeza, puškomitraljeza, nekoliko topova, kao i tenkova pored ostalog. Proizvedeno je zatim dostavljano partizanskim borcima u Bosni, Herecegovini, Šumadiji, Crnoj Gori i drugim delovima zemlje, sve do 22. novembra 1941. godine.





Učitavanje komentara...