Već nekoliko godina ste na poziciji direktora i glavnog i odgovornog urednika „Vesti“. Šta su za Vas bili najveći izazovi u proteklom periodu?
Najveći izazov bio je sačuvati list i obezbediti da „Vesti“ nastave da izlaze u vremenu kada je lokalnoj štampi sve teže da obezbedi uslove za rad. Problemi su se postepeno nagomilavali, a posebno su se produbili tokom poslednje dve godine. Najveći problem je finansijske prirode, jer komercijalno tržište uglavnom ne prepoznaje značaj lokalne štampe, dok ni na lokalnom nivou nije bilo dovoljno razumevanja za potrebu da jedan ovakav list opstane. Pokušavali smo na različite načine da održimo novine. Zahvaljujući pre svega upornosti vlasnika, „Vesti“ su uspele da opstanu i dođu do svog 85. rođendana. Da nije bilo te upornosti, verovatno bi list odavno prestao da izlazi.
„Vesti“ su ranije izlazile jednom sedmično, trenutno izlaze svake treće sedmice. Čitaoci se pitaju zašto je to tako?
Razlog je pre svega finansijski, ali i kadrovski. Nekada je „Vesti“ radila velika redakcija, dok poslednje brojeve praktično pripremaju dva čoveka. Sa tako malim brojem ljudi veoma je teško pripremiti sadržaj za nedeljno izdanje, a istovremeno obezbediti novac za štampu i sve ostale troškove. Zato list sada izlazi u skladu sa mogućnostima, uglavnom na dve do tri nedelje.
Svedoci smo da štampani mediji nestaju. Koliko je teško obezbediti finansijsku stabilnost za uspešno funkcionisanje jednog takvog medija?

Veoma je teško. Štampani mediji suočavaju se sa brojnim problemima, a lokalna štampa je u još težoj situaciji. Komercijalno tržište sve manje prepoznaje lokalne novine kao prostor u koji treba ulagati, dok su troškovi štampanja i proizvodnje sve veći. Problem je i to što jedna lokalna novina ne može da se posmatra samo kroz broj prodatih primeraka ili prihod od oglašavanja. Njena vrednost je mnogo šira. „Vesti“ su 85 godina beležile život ovog kraja i stvorile arhiv koji ostaje budućim generacijama. To ima vrednost koju tržište ne može uvek da izmeri.
Sa kojim izazovima ste se u tom kontekstu susretali?
Pre svega sa nedostatkom novca i ljudi. Pokušavali smo da sredstva obezbedimo i kroz projektno finansiranje. Na lokalnom nivou smo u tom pogledu veoma loše prolazili, dok poslednje dve godine nismo dobijali sredstva ni na konkursima Ministarstva informisanja, što se ranije nije dešavalo. Kada nemate dovoljno sredstava, onda je teško zadržati ljude, proširiti redakciju i praviti novine onako kako bi trebalo. Ipak, nismo odustali. Poslednje brojeve radimo praktično „na mišiće“, jer verujemo da bi gašenje „Vesti“ bio veliki gubitak za Užice i ceo Zlatiborski okrug.
„Vesti“ postoje već 85 godina. Jedan su od najstarijih medija u Srbiji. U kojoj meri Grad Užice i nadležne državne institucije prepoznaju značaj ovog medija?
Mislim da bi značaj „Vesti“ mogao i morao da bude prepoznat u mnogo većoj meri. Ovo nisu samo novine koje izlaze 85 godina. „Vesti“ su hroničar Užica i Zlatiborskog okruga.Tokom svih ovih decenija zabeležili smo politička, privredna, kulturna i sportska dešavanja, ali i svakodnevni život običnih ljudi. Danas gotovo da nema izložbe, publikacije ili nekog istraživanja o novijoj istoriji Užica u kojem se ne koriste tekstovi, fotografije ili podaci objavljeni u „Vestima“.
Pojavom i razvojem digitalnih tehnologija, nestali su mnogi štampani mediji. Kako „Vesti“ tome odolevaju?
Ne bih rekao da smo tome u potpunosti odoleli, jer i mi osećamo posledice digitalizacije. Internet je promenio način na koji ljudi dobijaju informacije i to je realnost koju moramo da prihvatimo. Međutim, ja sam pobornik savremene tehnologije i mislim da štampani i digitalni mediji ne moraju da budu suprotstavljeni. Ono što je važno jeste da nešto ostane trajno sačuvano. Internet je brz i važan, ali sadržaji na njemu često nestaju ili se teško pronalaze posle mnogo godina. Novine ostaju u arhivi. Možete uzeti broj „Vesti“ star nekoliko decenija i videti šta se tog dana dešavalo u Užicu. To je vrednost koju treba sačuvati.
Šta mislite, zašto je ovaj list značajan za lokalnu zajednicu kao što je Užice?

Zato što beleži život jedne lokalne zajednice. Zamislite da Užice ostane bez svojih novina. Mnogo toga što se danas dešava ostalo bi samo kao kratka informacija na internetu, a vremenom bi veliki deo toga bio zaboravljen. „Vesti“ su 85 godina svedok vremena. Zabeležili smo velike političke i društvene promene, ali i male, svakodnevne priče ljudi. Sve to zajedno čini istoriju jednog grada i jednog kraja. Zato mislim da je važno da Užice i Zlatiborski okrug imaju lokalni list. Ne samo zbog današnjih čitalaca, već i zbog ljudi koji će za 20, 50 ili 100 godina želeti da saznaju kako se ovde živelo.
Mediji u Srbiji se već duže vreme nalaze u nezavidnoj situaciji. Pravite li planove za naredni period?
Trudimo se da do kraja godine održimo „Vesti“, a šta će biti posle toga, u ovom trenutku ne mogu sa sigurnošću da kažem. Budućnost je neizvesna i sa sadašnje tačke gledišta nije nimalo svetla. Ipak, ne želimo da odustanemo. Za opstanak „Vesti“ potrebno je da se uključi cela lokalna zajednica, uz veću podršku privrede i institucija. Ne tražimo da neko umesto nas radi novine, već da se prepozna njihov značaj i da se omoguće uslovi da nastave da postoje. Posle 85 godina bilo bi zaista šteta da se ugasi još jedno svetlo u medijskom životu Užica i Zlatiborskog okruga. Naš posao je da nastavimo da beležimo vreme u kojem živimo, a nadam se da ćemo uz podršku zajednice imati priliku da to radimo i u godinama koje dolaze.





Učitavanje komentara...