Drugog dana Jugoslovenskog pozorišnog festivala „Bez prevoda“ užičkoj publici predstavio se Kamerni teatar 55 iz Sarajeva sa predstavom „Ljubavnice“, po tekstu Elfride Jelinek, u režiji Jovane Tomić.
Lik Pauline tumačila je Dina Mušanović, koja kaže da je uticaj sredine snažno oblikovao Paulinin životni put i udaljio je od njenih prvobitnih snova da postane krojačica.
„Televizija, novine i mediji uradili su svoje i ona je jednostavno počela da teži ka ljubavi. Erich je, na njenu sreću i nesreću, bio tu. Da nije bio Erich, vjerovatno bi bio neko drugi — ali on je jednostavno bio najljepši u selu i samim tim najizazovniji. Obe vjeruju da je žena ‘sa televizije’ uvijek u pravu, pa kažu: lakše je sreću potražiti u nekom drugom. Zato je njihov brak za njih prije svega ekonomska sigurnost, što je danas izuzetno važno, jer se i dalje smatra da žena ne može sama. Čini mi se da smo naučene — a i njih dvije su — da svoje emocije i svoj rad pretvaramo u investiciju. To je naš najintimniji kapital. A one su tu, što je strašno i u stvarnom svijetu, samo najobičnija valuta.“
Za razliku od Pauline, Brigitte svjesno bira svoj životni put, kaže Nadine Mičić, koja tumači ovaj lik.
„Brigita svjesno ulazi u nešto što je proizvod kapitalizma i društva — kako u vrijeme kada je roman napisan, tako i danas. Do toga dolazi sopstvenim izborima, vođena idejom o određenoj svijesti. Kako život prolazi, ona shvata da to zapravo nije sreća. Stalno se vraćam na pitanje šta je sreća u suštini i kako je ko percipira. Za nju je sreća, recimo, bila veš-mašina. Strahovala sam da ćemo skliznuti u grub prikaz žene kojoj je bitan isključivo jednolinijski interes. Ali Brigitte je bila zaljubljena, ona je voljela — i tek kasnije shvatila da to nije život o kojem je maštala.“
„Došli smo do zaključka da žene najviše podržavaju patrijarhat“, kaže glumac Enes Kozličić, koji tumači lik Hansa.
„Kroz predstavu smo pokazali da patrijarhat utiče i na muškarce — neću reći podjednako, ali i njihov život se kroji prema utvrđenim očekivanjima. Ipak, njihov položaj je mnogo lakši nego položaj žena. Muškarac, koliko god da je star, može da radi šta hoće. Pogotovo u našem balkanskom podneblju, gdje se uvijek postavlja isto pitanje: ‘Kad ćeš se ženiti?’ Kod žena je drugačije — tu su pitanja poput: ‘Gdje su djeca? Jesi li se skućila?’ Mislim da je ova predstava važna jer nudi prije svega žensku perspektivu, što je rijetkost u dramskim tekstovima.“
Predstava je ogledalo društva nekad i danas, kaže Boris Ler, koji igra Ericha.
„Radili smo predstavu o ženi danas — ne samo o ženi u malom mjestu, već o savremenoj ženi uopšte. To je bila naša polazna tačka: pozicija žene danas. Evo, prije samo dva dana u Mostaru jedan nasilnik je usred bijela dana pred ljudima ubio djevojku samo zato što je željela svoju slobodu. I mislim da je upravo to nešto čime se bavimo u predstavi. A što se tiče Eriha i muške pozicije, odnosno patrijarhata — muškarci su u ovoj predstavi takođe žrtve odgoja i sredine u kojoj su odrasli. Nažalost, i danas je praksa da majke često više maze i vole mušku djecu nego žensku.“
Večeras je na programu treća takmičarska predstava festivala — „Razbijeni krčag“ Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke, delo Hajnriha fon Klajsta, u režiji Tatjane Mandić Rigonat.
