Pocetna Kultura Borba za istinu se ne isplati – ali se jedino ona pamti

Borba za istinu se ne isplati – ali se jedino ona pamti

32
0
Podelite

Pretposlednja predstava koja je obeležila 30. Jugoslovenski pozorišni festival bila je „Ućutkivanje Sokrata“, koprodukcija Bitef teatra i Centra za kulturu Tivat. Komad se bavi likom i nasleđem antičkog filozofa suočenog sa optužbama za poricanje bogova, izmišljanje novih božanstava i kvarenje atinske omladine – objašnjava reditelj Nebojša Bradić, ukratko sumirajući polazište dramskog teksta.

O tome kako predstava preispituje granice lične hrabrosti i odnosa prema istini govori i glumac Jugoslav Krajnov, koji na sceni tumači dva različita lika:

„Plašim se izraza filozofski teatar. Teatar može biti samo istinit ili neistinit, a taj termin često zvuči kao loš marketing. Jedan od mojih likova predstavlja ljude koji nisu spremni da idu do kraja, koji se povlače u mikrosvet porodice i sigurnosti. On ima položaj i neće ga žrtvovati zarad istine. Sokrat, međutim, jeste oličenje istine i spreman je da ide do kraja.“

Da je borba za istinu često najskuplja, podseća i glumac Bojan Dimitrijević, dodajući da je upravo to dimenzija koja ga je najviše privukla ovom komadu:

„Istorija je puna ljudi koji su bili ubijani, proterivani, razapinjani zbog istine. Sokrat nije zastupao ideologiju – on je preispitivao sebe, druge i vrednosti vremena u kojem je živeo. Na kraju, jedino trag te lične borbe ostaje. Možemo dremati ceo život ili možemo prihvatiti da smo mali pred velikim idejama i da žrtvujemo deo sebe zbog viših vrednosti. Empatija i solidarnost se vraćaju i nadam se da smo na dobrom putu da svoje živote ne moramo polagati.“

U središtu predstave nalazi se i slojevita ženska perspektiva, o kojoj glumica Jelena Stupljanin govori kao o neprekidnoj unutrašnjoj borbi:

„Sanja i ja se stalno podsećamo da dve žene koje igramo zapravo predstavljaju jednu istu osobu. Svaka žena se svakodnevno bori sa pitanjem prioriteta. U Sokratovo vreme žena nije imala status građanke – bila je tu da služi muškarcu, bilo u domaćinstvu, bilo kao robinja. Danas, pola populacije i dalje balansira između dva principa, svakog dana iz početka.“

Iz ovu unutrašnju dinamiku dodatno produbljuje glumica Sanja Ristić Krajnov, govoreći o izazovu da se izbegne pojednostavljeno tumačenje ženskih likova:

„Žena Sokrata često se prikazivala kao svadljiva i teška, ali on je bio jedan od retkih filozofa koji je uopšte bio oženjen. Ovo je lako moglo da sklizne u sukob dve žene oko muškarca, ali dogovorile smo se od početka – one su jedno celo. Pitala sam se kako je bilo živeti sa čovekom koji menja svet, dok ona vodi računa o deci i svakodnevici. Verujem da je bila obrazovana Atinjanka, da je razmenjivala misli sa njim. Svi imamo taj unutrašnji glas – savest, moral, kako god ga nazvali. Skloni smo da ga ućutkujemo, a trebalo bi da ga negujemo. Ovaj tekst nas je uzbudio, retko imamo priliku da radimo nešto što nas tako duboko angažuje. Svaki put otkrivamo novo značenje i nadamo se da ćemo predstavu igrati još dugo.“

Publika je „Ućutkivanju Sokrata“ dodelila visoku ocenu – 4,54.

Ovogodišnji festival biće večeras zatvoren predstavom „Heroj nacije“ Nikšićkog pozorišta u režiji Milana Neškovića.