Pocetna Društvo “Projektno sufinansiranje lokalnih medija – kako nam se piše”

“Projektno sufinansiranje lokalnih medija – kako nam se piše”

361
0
Podelite

Formiranje jedinstvene informacione platforme je od značaja za transparentnost postupka sfinansiranja medijskih sadržaja i javno objavljivanje biografija članova komisija, kao i obavezujuće savetodavno mišljenje Saveta za štampu i REM-a čime se uvodi i kriterijum profesionalnih standarda u radu komisija za ocenu projekata, sve su to prihvatljiva rešenja, ali dosadašnja praksa je pokazala da nema veze šta piše u zakonima i pravilnicima već kakva je primena i da li trpi javni interes, rečeno je na skupu posvećenom ovoj temi. Za projektno sufinansiranja lokalnih medija po prvi put je oročeno raspisivanje konkursa do 1. marta kako bi se sprečilo moguće  ignorisanje ove obaveze od strane  lokalnih samouprava.

“Projektno sufinansiranje lokalnih medija – kako nam se piše” naziv je okruglog stola koji je održan u Čačku u okviru istoimenog projekta Regionalne inicijative (RID).

U okviru panel diskusije učestvovali su Olivera Milošević, novinarka Politike i potpredsednica Udruženja novinara Srbije (UNS), Nebojša Savić, urednik Takovskih novena iz Gornjeg Milanovca, Svetlana Kojanović, Udruženje CEMA Čačak, Stojan Marković, urednik Ozon pressa, Aleksandar Ranković, direktor Radija Luna UŽice, Ilija Petronijević, vlasnik TV5 Užice, Žanka Erić, novinar “Vesti” Užice.

Na početku skupa održanog u Startap centru NTP u Domu kulture ocenjeno je da skoro desetogodišnja praksa sufinansiranja medijskih projekata nije dala očekivane rezultate u pogledu uticaja države i stvaranja ambijenta za izveštavanje o temama od javnog interesa  čak se pretvorila u suprotnost i sredstvo kontrole. Na panelu je rečeno da konkursi služe i za disciplivovanje nepodobnih medija, tako da se građani s pravom mogu pitati da li je u fokusu javni interes finansiran novcem poreskih obveznika ili nadoknada za izveštavanje o radu lokalne samouprave.

– Ideja projektnog sufinansiranja bila je prvenstveno zaštita javnog interesa, da se novinari-istraživači nagrade za dodatni napor, ali i da mali, često siromašni lokalni mediji posle izlaska države iz vlasništva lakše prebrode tržišnu utakmicu sa bogatim i velikim medijima koji često imaju nacionalne frekvencije i velike tiraže  – podseća Žanka Erić, novinarka užičkih “Vesti” i dodaje da je iz godine u godinu situacija postajala sve gora i gora, a da je zahvaljujući nalaženja “rupa u zakonu” i svesrdnu pomoć “medijskih stručanjaka” u komisijama novac lokalnih samouprava za projektno sufinansiranje sve češće odlazio na račune “medija” koje prepoznajemo kao fantomske portale i  Tokom protoka vremena moćni ljudi sa različitih strana političkog spektra našli su način da uđu u medije i  da na lokalnim konkursima ovakvi “mediji” dobijaju sredstva, dodaje ona.

Suština je da postoji ogroman raskorak između onoga što se govori, piše u zakonu i pravilnicima i radi u praksi, složili su se učesnici diskusije na kojoj su navođeni primeri zloupotrebe i odsustva kontrole trošenja i pravdanja javnog novca uključujući i evaluaciju projekata.

Olivera Milošević, potpredsednica UNS-a članica Komisije za žalbe Saveta za štampu  kaže da  je projektno sufinansiranje bolna tema za pojedine medijske radnike, da brojne malverzacije bole i izjedaju medijsku zajednicu, te da očekuje da novi medijski zakoni pomoći da se koliko – toliko uredi oblast finansiranja medija.

– Projektno sufinansiranje je na početku zamišljeno kao solidno rešenje u odnosu na ono što je prethodilo, ali se ta ideja pretvorila praktično u suprotnost. Svuda gde je moglo, našle su se rupe u zakonu i pravilniku, pa je došlo dotle da je postalo neodrživo i neizdrživo za mnoge. Komisije su rak rana konkursa, a razni “ medijski stručnjaci” u njima uništili su taj proces i doveli do besmisla. Moramo kao medijska zajednica biti jedinstveni u daljem procesu, sledi nam donošenje podzakonskog akta – Pravilnika o sufinansiranju medijskih projekata koji prati novi zakon. Tu su sve one finese koje mogu da ponovo izvitopere procedure, to ne smemo dozvoliti, – kaže Milošević. Ona je uputila i reči kritike s obzirom na kvalitet projekata koji ponekad stižu komisijama na ocenu i postavila pitanje  zar posle deset godina edukacije, radionica i svih napora da medij sa dobrim medijskim projektom konkuriše nismo dostigli potrebne kapacitete za pisanje, jer i dalje na adrese komisija ponekad stiže sve drugo samo ne projekti.

Nebojša Savić, urednik “Takovskih novina” navodi da kada “prvi problem” medija nastane sa lokalnom samoupravom slede i drugi među kojima je i minorna ili nikakva dodela sredstava na medijskim konkursima.

– Mala sredina ne trpi obaveštenog čoveka, ne trpi kritičnog čoveka. Vlasti će nekako da se bore sa političkim protivnicima, ali kritičko mišljenje je najveća opasnost i zato su lokalni mediji koji drže do javnog interesa, mišljenja i potreba sugrađana, tamo gde jesu, u veoma nezavidnom položaju – ističe Savić. Upitnost sastava izbornih komisija, iskustva i zloupotrebe i tokom ove diskusije bila je nezaobilazna tema.

Svetlana Kojanović (CEMA) kaže da dugo godina ovo udruženje ne konkuriše za projekte bilo na republičkom ili lokalnom nivou. Podsetila je na svoje poslednje učešće u jednoj od komisija za projektno sufunansiranje medija.

– U okviru prispelih projekta trebalo je da bude podržan i projekat jedne potencijalne televizije, dakle televizije u osnivanju koja bi novcem za sufinansiranje medijskih sadržaja trebalo da nastane. Pitala sam da li oni znaju koji su kriterijumi i potrebna dokumentacija za konkurs, okrenula se i otišla. Konkurs je poništen i više ovakvim stvarima nisam želela da se bavim – ispričala je svoje poslednje iskustvo u radu komisije Kojanović koja prednost daje modelu udruživanja lokalnih medija i civilnog sektora na realizaciji projekata koji godinama unazad primenjuje CEMA. U vezi kompetentnosti komisija za ocenu medijskih projekata Stojan Marković, urednik čačanskog Ozon presa primećuje da niko nema više medijskih stručnjaka od Vranja i Niša, sudeći po članstvu u sastavu komisija, a očekivalo bi se da to budu Novi Sad i Beograd s obzirom na broj stanovnika.

– Problematični su kriterijumi za izbor članova komisija koje su često sastavljene od laika i ljudi sa opskurnim profesionalnim biografijama – kaže Marković i navodi da konkursi služe za postizanje lojalnosti vlasti kao neka vrsta “šargarepe”.

On dodaje da je u proteklom periodu zanemaren javni interes i da je ideja pre decenije bila da lokalne redakcije koje nemaju novca niti kapaciteta za složenija istraživanja baš na medijskim konkursima dobiju sredstva za to. Takođe smatra da se na konkursima “vrte jedne te iste teme” i da to više nema nikakvog smisla. Napominje i da novac za sufinansiranje projekata mediji u značajnom iznosu “vraćaju” u budžet kroz poreze i doprinose. Na okruglom stolu naveden je podatak UNS-a da se oko 1,6 milijardi dinara godišnje potroši za projektno sufinaniranje medija od čega 310 miliona dinara iz republičkog budžeta.  Tokom panel diskuje je naglašeno da građani putem ankete treba da učestvuju u definisanju tema koje su od javnog interesa za određni grad ili opštinu, jer se potrebe razlikuju od sredine do sredine.

Vlasnik užičke TV5, Ilija Petronijević ističe da prilikom dodele sredstava treba voditi računa i o gledanosti, slušanosti medija i čitanosti lista, jer nije isto plasirati medijski sadržaj na bilo kakvom mediju. Po njemu istraživanja kažu da konkretno u Užicu nedostaju sadržaji koji se odnose na ekonomiju, odnosno poljoprivredu.

– Znamo koliko ljudi živi od poljoprivrede u našem kraju, samo od maline. Svake godine dobijamo spisak medijskih tema, govorimo o raznim stvarima, a samo imamo jednu radijsku emisiju o poljoprivredi. Smatram da su od lokalnih medija na temu evropske integracije drugi, republički mediji koji imaju kapacitet pozvaniji da rade ove projekte od nas – ispričao je Petronijević koji se zalaže da se teme na medijskom konkursu ne “prepisuju” iz godine u godinu.

– U kontekstu u kome govorimo o projektnom sufinasiranju medija je i činjenica da medija ima više nego što tržište može da finansira iz komercijalih izvora, a lokalne samouprave ne izdvajaju dovoljno sredstava kojima bi se povećao broj kvalitetih medijskih sadržaja, smatra Aleksandar  Ranković, direktor i glavni i odgovorni urednik Radio Lune iz Užica.

On ocenjuje da je “decenijski problem i to  da su mediji finasijski i kadrovski sve siromašniji”.

– Drugi problem na koji se sve češće skreće pažnja je način raspodele već opredeljenih sredstava iz budžeta i tu dolazimo do pitanja ko su medisjki eksperti koji sede u komisijama? Nažalost sve češće se pominje i kvalitet projekata koji se kandiduju i pored toga što je jasno definisano da se redovan rad i delom informisanje ne može finansirati na ovakav način. Sve to otvara puno pitanja, a sve je manje konkretnih odgovora. Ko utiče, kako se sprovodi i kome se dodeljuju sredstva? Iskustva od grada do grada i od opštine do opštine su različita, ali svima je zajedičko da niko od medija nije zadovoljan, samo su uzroci i posledice drugačije definisani – zaključuje Ranković, urednik užičke Radio Lune.

Cilj projekta Regionalne inicijative (RID) jeste da se javno ukaže na nedostatke i zloupotrebe prilikom dodele budžetskih sredstava i kroz debate ukaže kako u praksi izgledaju konkursne procedure, ali i na to kako bi u praksi trebalo da izgledaju drugačije prakse u svetlu primene novog Zakona o javnom informisanju koji je u pretrpeo najviše izmena u domenu projektnog sufinansiranja medijskih sadražaja i što je proces koji medijsku zajednicu najviše boli.

“Projektno sufinansiranje lokalnih medija – kako nam se piše” podržan je na ovogodišnjem medijskom konkursu Ministarstva informisanja i telekomunikacija.