Pocetna GKC Odsjaji u vodi

Odsjaji u vodi

143
0
Podelite

U Gradskom kulturnom centru Užice sinoć je (14. marta) otvorena izložba akvarela „U vodenom ogledalu“ užičkog akademskog slikara Dušana Starčevića (1950) koju će publika moći da pogleda u narednih petnaest dana. Ona je jedan od programa koji GKC priprema u susret početku realizacije projekta „Užice – Prestonica kulture Srbije“ čiju titulu Užice zvanično preuzima od Čačka 21. marta.

Dušan Starčević rođen je u Užicu, diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na Odseku za slikarstvo. Član je ULUS-a. Autor je više samostalnih i učesnik u brojnim grupnim izložbama Dobitnik je nagrada za slikarstvo Međurepubličke kulturno – prosvetne zajednivce Pljevlja 1995, kao i nagrade Grada Užica za izuzetne rezultate u radu 2018. godine. Kako sam kaže od ranog detinjstva počeo je da crta i maštao je da bude slikar što se i ostvarilo. Sa brojnom publikom podelio je sadašnji svoj doživljaj slikarstva.

– U ovim godinama osećam da je slikarstvo još jedno, nerazdvojivo tkivo u mojoj glavi bez koga se ne može – rekao je Starčević priznajući da mu je slikarstvo velika ljubav bez koje se „ništa ne može napraviti“. I kada ne radi, on razmišlja o slici pa je tako „stalno u tom životnom slikarskom kontinuitetu“.

Za direktora Gradskog kulturnog centra, Filipa Baralića, Dušan Starčević je „veliki užički umetnik čiji je opus raznovrstan i proteže se kroz niz tema i tehnika“.

– Čuvena su njegova ulja na platnu i motivi koji komuniciraju zajednički sa umetnicima Medijale poput Veličkovića, Dada Đurića i drugih gorostasa srpske likovne scene. Danas nam se predstavlja svojim akvarelima, maestralno urađenim, punih sigurnosti i odmerenosti poteza, a opet tako sanjivi, nežni i lepršavi odsjaj brda u vodi ili kako je to akademik Ljuba Simović lepo rekao, „u vodenom ogledalu“ – istakao je Filip Baralić, naglasivši da je Starčević, ne samo uspešan umetnik, već je bio i uspešan direktor Gradske galerije.

Užički književnik i novinar, Zoran Jeremić, osvrnuvši se na celokupan slikarski opus Dušana Starčevića, rekao je da su njegova ulja iz poslednje dve decenije prošlog veka bila okrenuta „složenim, vapijućim pitanjima savremenog sveta“ izvedenim „veristički s rafirmanom starih majstora“, ali, posle tog perioda, od početka dvehiljaditih do danas, bavi se pejzažom, pretežno u tehnici akvarel.

– Novi ciklus njegovih akvarela nazvan „U vodenom ogledalu“ potvrđuje da je potpuno u vlasti svojih subjektivnih preokupacija utemeljenih na svesti koja ne odbacuje princip protivrečnog mišljenja, već u njemu nalazi inspiraciju. I kad slika prostore ispunjene oskudnim mobilijarom i tragovima jedne morbidne zanatske rutine, i kada se njegova paleta ogleda u vodenim i svetlosnim znacima bogate asocijativnosti, on zapravo slika jednu istu sliku nad kojom se smenjuju zapitanost i začuđenost pred manifestacijama egzistencijalne svrhovitosti – rekao je Jeremić.

Izložbu je otvorila gradonačelnica Užica dr Jelena Raković Radivojević istakavši da je izložba još jedan od mnogih kulturnih sadržaja u gradu koji su uvod u „izuzetno važan period“, u godinu u kojoj će Užice nositi titulu „Prestonica kulture Srbije“.

– Imamo čime da se ponosimo i pohvalimo, jer je u ovom gradu uvek bilo ljudi koji su život posvećivali stvaranju kulturnih dobara koja će ostati i svedočiti o životu naših predaka, o licima ovog grada kroz vreme i istoriju. Jedan od likovnih umetnika koji je svoje stvaralaštvo vezao za grad na Đetinji je akademski slikar Dušan Starčević koji preko pedeset godina neumorno, različitim tehnikama, na svojim slikama ostavlja zapise o detaljima u prirodi našeg kraja koja je za njega neiscrpna inspiracija – rekla je, između ostalog, gradonačelnica Užica.

Važno je šta slikar vidi

O Starčevićevim akvarelima, akademik Ljubomir Simović je pisao: „Godinama slikajući jedan isti motiv, Starčević ne samo da se ne ponavlja nego ostvaruje veliku raznovrsnost. Ta raznovrsnost njegovih akvarela dokazuje da jedan motiv – bilo da je to Drina, lopta ili kocka – može da bude neiscrpan izvor bezbrojnih viđenja i mogućnosti. Nije važno šta slikar gleda, važno je šta vidi“.